Istorija jednog od najmladjih gradova u Bosni zapocela je 1949
izgradnjom fabrike Bratstvo. Grad je podignut u uzanoj i mocvarnoj Hanuminoj dolini
sakrivenoj izmadju visokih bosanskih brda. Podigli su ga graditelji, mladi ljudi iz svih
dijelova zemlje.
Razasuti stecci
Tragovi ljudskog bitisanja na tim prostorima sezu vise od hiljadu
godina unazad. Svuda u okolini grada su razasuti steci na starim bogumilskim grobljima,
rusevine utvrdjenja iz rimskog i turskog doba. Ovdje se zivjelo od davnina jer je dolina
bila vazno raskrsce puteva u doba rimskog i turskog carstva. Prateci izgradnju fabrike,
podizan je i grad. U pocetku se naselje zvalo Kasapovici, prema istoimenom selu u blizini.
Tek je pocetkom pedesetih godina dobio ime Novi Travnik. Kasnije je, kratko vrijeme, zvan
Pucarevo, ali je staro ime gradu vraceno nakon referenduma gradjana Novog Travnika
odrzanom 1990 godine.
Prosperitet grada
Zahvaljujuci uspjesnom rastu fabrike Bratstvo izgradjivan je, za ono
doba, vrlo moderan grad. Prosperitet grada pokazivale su siroke ulice, komforne stambene
zgrade, brojni parkovi, bazen, hoteli, sportski tereni, skole, sve ono sto ga je izdvajalo
od ostalih gradova u blizini. Nije rastao samo grad, cijela okolina je bila prosperitetna.
Zaposljenje u Bratstvu donelo je mjestanima okolnih sela mogucnosti kakve nisu imali na
drugim mjestima. Sela u okolini Novog Travnika, povezana dobrim asfaltiranim putema,
modernim skolama, bila su daleko odmakla od slicnih bosanskih sela.
Prokletstvo grada
Opstina Novi Travnik imala je mnogo zaposlenih a potreba za radnom
snagom dovela je u Novi Travnik ljude iz cijele bivse Jugoslavije. Stanovnistvo su cinili
vrlo mladi ljudi tako da grad nije imao groblje sve do pocetka sezdesetih godina. Zbog
brojne omladine grad je nazivan Grad Mladosti.
Raspadom Jugoslavije, ono sto je donijelo prosperitet gradu, fabrika
Bratstvo, postalo je prokletstvo grada. Avijacija tzv JNA je u vise navrata napala
korestici aerodrome u Srbiji i Crnoj Gori za polijetanje. Posebno tesko bombardovana su u
toku 1992 godine postrojenja fabrike Bratsvo i sam grad Novi Travnik. Fabrika je tesko
ostecena, pojedini dijelovi su do temelja unisteni, tako da danas radi samo neznatan dio
prijeratnog kapaciteta. Grad je takodje bombardovan i u gradu je bilo teskih ostecenja i
ljudskih zrtava. Vise detalja o zlocinu koji je tada ucinjen nad gradom pogledajte
na
ovim stranama.
Grad podjeljen u dva dijela
Velika razaranja, brojne ljudske zrtve i strasno stradnje civilnog
stanovnistva donjele su borbe izmedju HVO i Armije BiH koje su zapocele 1992, a narocito
snazne bile 1993/94 godine. Linija fronta isla je kroz centar grada. Brojna sela su
razrusena i potpuno napustena. Grad je podjeljen na dva dijela. Hiljade izbjeglica bile su
prinudjene da napuste svoje stanove i kuce. Kao tragicni rezultat ratnih dejstava,
stanovnici Novog Travnika razasuti su po cijelom svijetu. Jedan dio su izbjeglice u svom
gradu, zive samo nekoliko stotina metara ili par kilometara od svojih domova u koje ne
mogu da se vrate. I oni u gradu i oni u svijetu jednako su daleko, jednako ojadjeni i
jednako unesreceni u svome bolu.
Ljudske tragedije i zivotarenje grada
Jedno od sela u kome su borbe izmedju HVO i Armije BiH dovele do
brojnih ljudskih tragedija su Senkovici, o cijoj sudbini je napisana ova novinska
reportaza.
Prema popisu iz 1991 ukupan broj stanovnika u Novom Travniku bio je
28.000. Danas na istoj teritoriji zivi 34.000 stanovnika od cega je gotovo 50% izbjeglica
iz iste (novotravnicke) ili drugih opstina.Vise podataka moze se naci u izvjestaju
UNHCR-a. Statisticki podatci pokazuju da su jedna ili druga nacija manje ili vise u
izbjeglistvu, zavisno od koga podatci dolaze. Istina je da je najvise iseljena grupa
mladih i srednjovjecnih ljudi, rodjenih u Novom Travniku izmedju 1950 i 1970
godine.
Ta grupacija gradjana je gotovo potpuno nestala iz Novog Travnika.
Jedan dio je poginuo u ratu, a prezivjeli su se masovno iselili. Danas zive na svim
kontinentima. Oni koji su jos uvjek u gradu ili cekaju "papire" da odu ili su
uporni u svojoj borbi da ih nista ne moze istjerati iz njihovog grada. Danas nekadasnji
prosperitetni grad predstavlja zalosnu sliku. Podijeljen na dva dijela, razrusen, bez
svojih pravih gradjana, grad zivotari.
U fabrikama nema vise posla, za nesto novo nema snage niti znanja.
Oni koji su predstavljali zivotnu i intelektualnu snagu grada, njegovi stanovnici, ne zive
vise tu. Njihov grad, njihove stanove zauzeli su ljudi kojima Novi Travnik nije prirodno
staniste. Oni grad ne osjecaju svojim i u njemu se ne osjecaju kao kod kuce, a prema svemu
gradskom se odnose neprijateljski. Sta ce donijeti godine koje dolaze tesko je
predvidjeti.
Novi Travnik i njegova sudbina su u rukama onih koji su se obogatili
na nesreci drugih. Oni i dalje ne zele mir i normalizaciju stanja. Njima sve to odgovara.
Grad nema nikakvu buducnost sve dok o njemu ne budu odlucivali gradjeni Novog Travnika, a
oni ne zive vise u njemu.
